|
deponij Najstariji način zbrinjavanja otpada za krute tvari odbačena u kante za smeće u domaćinstvima, zajedno s ambalažom i papirima iz trgovina i ureda. Odlagališta su obično iskorišteni kamenoloma i šljunčare. Kada su ispunjeni, dotadašnja praksa bila da ih se prekrije tlom i napusti. Na starim odlagalištima smeća izgrađene su stambene zgrade, često s pogubnim posljedicama. Zakapanje otpada sada je postalo ozbiljna tehnologije i potencijalni izvor energije. Odlagališta se mogu projektirati tako da budu reaktori, koji namjerno proizvode metan, plin kao izvor biogoriva ili alternativne energije. Tradicionalno, hrpe otpada ostajale su izložene zraku i aerobnim mikroorganizmima - onima koji se razmnožavaju u zraku - kako bi pretvorili neke vrste otpada u kompost. Međutim, otkrivene hrpe pogoduju štetnicima, neugodnom mirisu u vrućim vremenskim prilikama i nagrđuju krajobraz. U 1960-im godinama kao urednija i sigurnija opcija operateri odlagališta počeli su zatvarati otpad od svakog dana u glinene spremnike. Glina je onemogućavala pristup ne samo štetnicima, nego i zraku. Za raspadanje otpada bili su potrebni anaerobni mikroorganizmi, koji ugibaju u zraku. Međutim, u tom procesu stvarao se metan (prirodni plin), što je bilo opasno za sigurnost. Metan se sada izvlači spuštanjem mreže perforiranih cijevi u odlagalište form. | |
|
